Djela

U radovima Jakova Bratanića simbol nije tek sloj nad motivom — on je temeljna struktura kroz koju se priroda, prostor i duhovnost prozivaju. Ovaj hrvatski klasik, rođen 1912. na Hvaru, formirao je svoj likovni jezik na razmeđu mediteranskog pejzaža, otočkih veduta i sakralnih motiva, no te motive postupno reducira do znaka i plohe. Njegove slike otkrivaju prepoznatljive kuće, krovove i crkvene siluete, koje zatim umjetnik pretvara u ritmičke strukture boja i ploha. U tom procesu redukcije, vizualni elementi zadržavaju simboličku snagu, dok sama slika postaje meditacija o prostoru, trajanju i duhovnoj dimenziji krajolika. Bratanićev pristup jedinstveno spaja tradiciju i modernost: polazeći od intimnog poznavanja otočkog prostora, dolazi do univerzalnog likovnog izraza koji nadilazi geografska ograničenja. Njegove kompozicije pozivaju gledatelja na kontemplaciju — na prepoznavanje vlastitih iskustava u ritmovima boja i oblika.